Tijekom nastave, cilj nam je prepoznati potencijale i potrebe svakog djeteta te mu pomoći da ih koristi razvija. U našoj školi nećemo se usredotočiti na ono što dijete ne zna, već nam je važno prepoznati što dijete veseli, zanima. Uz našu podršku i rad na temama koje ga zanimaju, dijete će razvijati interes i strast prema istraživanju i znanju.

Što je razvoj potencijala?

Pod kulturom učenja koja potiče razvoj potencijala podrazumijevamo onu kulturu koja dopušta različitost te omogućava razvoj individualnih potencijala i kompetencija. To je kultura učenja u kojoj svako pojedino dijete dobiva poruku da je njegova jedinstvenost posve u redu te da je potrebno upravo takvo kakvo jest.

Djeca sa sobom donose sve što je za to potrebno! Kultura učenja koja potiče razvoj potencijala stoga prvenstveno stvara uvjete potrebne da bi djeca bila u stanju doživjeti učenje kao kreativan i poticajan proces koji ih veseli. Preduvjet je za to da učenici sebe doživljavaju kao cijenjen dio zajednice. Za to je potrebno omogućiti im prostor u kojemu će učiti samostalno, eksperimentalno i na temelju iskustva. Nova kultura učenja znači svladavati realne izazove, smjeti preuzeti odgovornost te učiti kako se nositi s rizicima i neuspjehom. To je kultura učenja koja pokazuje što znači biti aktivan stvaratelj u svijetu te zajedno s drugima stvarati nešto značajno. Škola razvoja potencijala stoga je mjesto na kojem djeca mogu na dubljoj razini shvatiti tko su. To je mjesto na kojemu mogu steći sposobnosti koje će im biti potrebne za smislen i sretan život. U prvom planu nije učenje iz udžbenika, već osoba i njezini individualni potencijali te mogućnosti stvaranja.

Djeca sa sobom donose sve što je za to potrebno! Kultura učenja koja potiče razvoj potencijala stoga prvenstveno stvara uvjete potrebne da bi djeca bila u stanju doživjeti učenje kao kreativan i poticajan proces koji ih veseli. Preduvjet je za to da učenici sebe doživljavaju kao cijenjen dio zajednice. Za to je potrebno omogućiti im prostor u kojemu će učiti samostalno, eksperimentalno i na temelju iskustva. Nova kultura učenja znači svladavati realne izazove, smjeti preuzeti odgovornost te učiti kako se nositi s rizicima i neuspjehom. To je kultura učenja koja pokazuje što znači biti aktivan stvaratelj u svijetu te zajedno s drugima stvarati nešto značajno. Škola razvoja potencijala stoga je mjesto na kojem djeca mogu na dubljoj razini shvatiti tko su. To je mjesto na kojemu mogu steći sposobnosti koje će im biti potrebne za smislen i sretan život. U prvom planu nije učenje iz udžbenika, već osoba i njezini individualni potencijali te mogućnosti stvaranja.

Samoorganizirano učenje

U našoj školi njegujemo kulturu učenja u kojoj učenik sudjeluje u stvaranju smjera učenja. Razvoj potencijala uspijeva ondje gdje se djecu više ne poučava, nego ih se ozbiljno shvaća kao autonomne stvaratelje svoga puta učenja i kao kreativne istraživače svojih svestranih sposobnosti i potencijala.

Učionica služi kao ured za istraživanje, a dijete stvara i oblikuje svoje nastavne materijale pod vodstvom učitelja – učenik vodi dnevnik, a zajednički stvaramo knjigu postignuća, sastavljamo knjigu za razvoj kompetencija, izrađujemo umne mape.

Učenje temeljeno na projektima

U našoj školi njegujemo suradnju i timski rad. Iako se njeguju individualnost i interesi svakog pojedinog djeteta, u našoj školi učenici stječu iskustvo i u zajedničkom istraživanju i obrađivanju tema te imaju priliku iskusiti učinkovitost svoga rada u timu. Na taj način jačaju povjerenje u vlastite sposobnosti i suradnju s drugim ljudima.

Primjeri: Tjedan projekata, epohe, „mreže učenja” koje nadilaze pojedini predmet, godišnje teme koje se mijenjaju i njima pripadajuće projektne teme.

„Ako naša djeca doista trebaju učiti za život, onda taj život moramo donijeti u školu. I škola mora izići van, u pravi život. Tako će život postavljati pitanja.“
MARGRET RASFELD

Učenje kroz angažman

Učenje kroz angažman povezuje učenje određenog predmeta uz sudjelovanje u životu zajednice. Učenice i učenici čine nešto za druge u zajednici. Ti su projekti usko povezani sa stručnim i teorijskim sadržajima kojima se učenici istovremeno bave u školi.

Primjeri: učenje kroz preuzimanje odgovornosti, učenje kroz angažman, poučavanje mlađih učenika i pomaganje mlađim učenicima pri radu, čitalački projekti u staračkom domu i dječjem vrtiću.


Učenje kroz život

Primjeri: učenje kroz izazov, treniranje sreće, suradnja s vanjskim partnerima suradnicima, praksa (za vrijeme nastave).

Učenje putem digitalnih medija

U društvu prožetome medijima škole bi trebale imati odlučujuću ulogu u posredovanju medijske kompetencije. One pritom trebaju djeci pomoći shvatiti kako mediji funkcioniraju, kako ih mogu iskoristiti za svoje interese i što putem njih mogu postići.

Primjeri: svjesno rukovanje medijima, blogovi, Wikipedia, virtualne škole.


Učitelj kao pratitelj procesa ucenja

Iz perspektive razvoja potencijala, naše učiteljice postaju partnerice u dijalogu, pratiteljice koje postavljaju izazove i osobe koje ohrabruju, motiviraju, inspiriraju i potiču dijete na istraživanje i proučavanje.

Cilj: učitelj kao coach (trener, vodič)

Školska zajednica u svakodnevici

Škola kao zajednica živi od toga da u njezinu oblikovanju sudjeluju svi sudionici. Demokratska kultura suživota treba participativne strukture koje svim grupama u interakciji vezanoj uz školu (učenicima, nastavnom osoblju, roditeljima i partnerima) omogućuju aktivno i ravnopravno sudjelovanje u oblikovanju školske zajednice.

Primjeri: skupština svih uključenih, školska skupština, školski projekti vezani uz zajednicu, proslave koje uključuju sve učenike bez obzira na razred, savez apsolvenata.


Škole koje uče

Svaka je škola zaseban sustav s različitim pojedincima i sudionicima, specifičnim pretpostavkama i izazovima koje treba svladati. Održiva i vitalna obnova zahtijeva hrabrost za nove pothvate, da sebe shvatimo kao one koji uče propitivati što nam je dostupno i otvoriti se prema novome. 

Primjeri: prostor i vrijeme za razvoj vizija i refleksiju, supervizija, sustavi povratnih informacija, znanstveno praćenje razvoja škole.

Pružanje povratnih informacija o uspjehu s uvažavanjem i poštovanjem

Budući da su za razvoj potencijala potrebni povjerenje, ohrabrenje i poštovanje, također smo prilagodili i promijenili ophođenje s povratnim informacijama o uspjehu. Dijete se u našoj školi ne uspoređuje ni sa kim drugim osim sa samim sobom. Važno nam je osjeća li dijete pripadnost našoj maloj zajednici, osjeća li se slobodnim izraziti i pokazati što ga zanima te bez zadrške ispitati svoje mogućnosti i granice.

Napredak mjerimo od početne točke svakog djeteta, ne primjenjujemo jedno mjerilo za svu djecu, poštujući ritam usvajanja znanja svakog djeteta ponaosob. U međuvremenu znamo da za motivaciju, angažman i uspješno učenje nije ključan pritisak već dobri odnosi.

Primjeri: razgovori s tutorima i mentorima, povratne informacije o napretku u učenju, razgovor o trenutačnom stanju i cilju, dani/sati razgovora između učenika, razgovori koji uključuju dijete, roditelje i nastavno osoblje.

„Vrijeme je da se probudimo i oblikujemo naše škole
u ono što bi trebale biti: radionice pune otkrića i kreativnosti,
prostor prepun iskustva koji djeci omogućava da razviju svoje
potencijale, mjesta na kojima učimo zajedno i jedni od drugih... “
GERALD HUTHER
© 2020 Harfa d.o.o. Split