Harfa.hr

Zašto bi planinarenje trebalo uvesti kao predmet u osnovnim školama?

03.06.2020.

Osvrnite se oko sebe. Na ulici, u javnom prijevozu, čekajući u redu, za blagdanskim stolom, u restoranima i parkovima, u školskim klupama, čak i na najintimnijim mjestima kao što su toalet ili krevet. Što vidite? Tako je, vidite ekran svojeg pametnog telefona, tableta ili laptopa. A sada ugasite uređaj, pronađite svoj odraz i pokušajte se vratiti u djetinjstvo, kada ste prijatelje stjecali u parkovima i školama… ili kad je to bila uobičajena obiteljska aktivnost u odgoju djece…

Sjetite se neopisive tuge kada smo, čim su se upalile prve svjetiljke na ulici, čuli majčin glas kako nas zove da pođemo kući. Oh, kako su duge bile te noći! Tko će dočekati sljedeći dan da se opet okupimo u zelenom dvorištu u suterenu zgrade?! Indijanci, kauboji, natjecanje u preskakanju užeta, razgovori. Prijateljstvo i prijateljske „svađe”. Bili smo djeca, nismo imali pametne telefone i profile na Facebooku, i bili smo sretni.

U godinama koje su uslijedile vrtlog modernog doba usisao je sve ono što se dotad smatralo normalnom i poželjnom pojavom u društvu. Iz dječjih su ruku nestale praćke, uže i lopte, a zamijenili su ih pametni telefoni koji su uvjerili djecu da će se na njima još bolje „igrati”. Igre su se pretvorile u digitalno nasilje i neodgovorno ponašanje. Djeca su često sebična, razmažena i prijatelje biraju prema tome kakvu odjeću nose i koji model telefona posjeduju. A društvo i druženje izgubili su svoju izvornu vrijednost i značenje. Uz stotine i tisuće „prijatelja” na društvenoj mreži nikad nismo bili usamljeniji.

No za našu djecu još nije prekasno. Okrenite ih prirodi i planinama.

 

Na planinama su svi jednaki

Ovdje nema mjesta statusnim simbolima. Nakon boravka u prirodi prijateljstva se više neće mjeriti po tome tko ima kakav telefon ili jesu li mu cipele iznošene ili nove. Mjerit će se prema tome tko je pružio ruku kada je trebalo prijeći preko stijene i koliko je osmijeha i sreće izazvao isti razlog – recimo, pogled s vrha.

 

Prijateljske veze postat će neraskidive

Sjetite se osjećaja privrženosti kada nam je prvi put u školskom dvorištu prišao prijatelj i ponudio polovicu svoje užine. A sada udvostručite taj osjećaj kod djece koja, na putu kroz planinu, dijele hranu, vodu, osjećaju isti napor i zajedno dolaze do cilja – vrha planine. Umjesto nogometnog igrališta u gradu gdje, ponekad, može doći i do svađe, ovdje su svi pobijedili igrajući u istom timu.

 

Djeca će naučiti suočiti se s preprekama u životu

Kada s torbom na leđima, po snijegu, ledu, kiši i na temperaturama ispod nule, prelaze svoje psihičke granice da bi uspješno svladali fizičke prepreke, isti će obrazac primjenjivati kasnije u životu! S vremenom, kako budu odrastali, a planinarski izazovi postajali veći i teži, odvažnije će se hvatati u koštac s izazovima u životu. Jednadžba je jednostavna: Ako su uspjeli doći do vrha u ekstremnim uvjetima, uspjet će i u svojim ciljevima dolje, u podnožju.

 

Postat će odgovorniji

Planinarenje zahtijeva disciplinu, kako tijela tako i uma. Umjesto da vikendom spavaju do podneva, a zatim iz ležećeg položaja prijeđu u sjedeći položaj za računalom ili igraćom konzolom, djeca će naučiti ustajati rano, a prije toga sama spakirati svoj planinarski ruksak i otići spavati na vrijeme. Poštovat će i tuđe vrijeme i zajednički dogovor.

 

Postat će zdraviji

Planinarenje je uvjerljivo najzdravija fizička aktivnost, a zbog činjenice da se odvija u prirodi, na najljepšim mjestima koja možemo zamisliti, ima još veći značaj. Pogledajte našu djecu danas. Evo, uostalom, malo tužne statistike. U Srbiji je 13,2 % djece umjereno pretilo, a 7,5 % djece pretilo. Ta su djeca potencijalni pacijenti na kardiologiji i endokrinologiji, i to zbog velikih rizika od dijabetesa i drugih kroničnih bolesti. Institut za javno zdravlje „Batut” proveo je istraživanje koje je pokazalo da po broju djece s viškom kilograma Srbija slijedi svjetski trend – epidemiju pretilosti. Planinarenjem će vaše dijete potrošiti od 350 do 800 kalorija po satu, ovisno o njegovoj težini i brzini kojom se kreće. A prosječna planinarska ruta ne traje manje od četiri sata. Izračunajte sami.

 

Smanjit će se nasilje u školama

Možda je to „hrabra” tvrdnja, ali vjerujem i točna. Planinarenje je aktivnost koja u određenoj mjeri eliminira našu potrebu da budemo moćniji od drugoga i da ga svladamo. Ako se uopće može odrediti cilj planinarenja, što čak i nije nužno, kao ni dolazak na vrh planine, cilj je uživati u prirodi koja nas okružuje, a usput svladati prirodne prepreke, ali i vlastite slabosti. Kada djeca zajedno rade na svladavanju vlastitih slabosti, ujedno jačaju i prijateljstvo.

 

Naučit će donositi prave odluke u pravom trenutku

Vratimo se na pretpostavku da cilj planinarenja nije uvijek stići na vrh planine. Planina ima posljednju riječ, i njeni se zakoni moraju poštovati. Nekada će loši vremenski uvjeti spriječiti grupu malih planinara u namjeri da dođu do vrha. No tako će naučiti da to nije poraz, već sposobnost donošenja ispravne odluke koja neće ugroziti njihovo zdravlje i, kada budu spremni za neke „ozbiljnije” uspone, njihov život.

 

Postat će sistematični i uporniji u kućnim i školskim obvezama

Nije li tako? Uz svojeg iskusnog vodiča, s vremenom će i sami postati vješti u organizaciji aktivnosti i prethodne pripreme. Budući da sam odlazak na planinu zahtijeva raspitivanje o terenu koji namjeravamo proći, planiranje alternativnih ruta i načina hidratacije ako nema izvora pitke vode, pakiranje opreme koja ponekad predstavlja umjetnost i mnogo drugih stvari, kada dođe vrijeme za pisanje domaće zadaće ili pospremanje igračaka, napravit će to s disciplinom koju su stekli zahvaljujući planinarenju.

 

Postat će snalažljiviji

Naučit će zapaliti vatru, pročistiti vodu s izvora sumnjive kakvoće, orijentirati se u prirodi. Treba li uopće reći da će se njihova svijest o očuvanju planina i cjelokupne životne sredine podići na višu razinu? Učit će o prirodi i od nje.

 

I najvažnije – postat će bolji ljudi

Kada se nađemo u prirodi, u ovom slučaju na planini čija je riječ zadnja, tek tada shvatimo koliko smo maleni. Kada se čovjek vrati prirodi, pruža ruku sam sebi. Osjećaj duhovnog zadovoljstva koje nadilazi potrebu za materijalnim promijenit će vašu djecu iz temelja. Ondje dolje, u gradu, viđala sam „važne” ljude u naslonjačima, ljude čiji je ego veći od samih planina. No izgleda da ego ne opstaje u područjima višim od 500 metara nadmorske visine. Direktor u naslonjaču ili radnik na kiosku – na planinama smo svi isti, a radost zbog ponovnog susreta na tim divnim mjestima obostrana je i iskrena.

I za kraj, evo jednog od mojih omiljenih citata iz Nietzscheova djela Tako je govorio Zaratustra: „O nebo nada mnom! O čisto, duboko nebo! Ti ponoru svjetlosti! Gledajuć’ u te, drhtim božanskim željama. Da se bacim u tvoje visine – to je moja dubina! Da se sakrijem u tvojoj čistoti – to je moja nevinost! I kad lutam sam, za čim moja duša gladuje noću i na stazama nesigurnim? I kad se uspinjem na planine, koga uvijek tražim na planinama ako ne tebe? I sve lutanje moje i planinarenje, sve je to samo neophodnost i nezgrapno sredstvo; sva moja volja želi jedino letjeti, letjeti u tebe!”

 

Preuzeto sa stranice: Živeti sa prirodom (https://zivetisaprirodom.rs/zasto-bi-planinarenje-trebalo-uvesti-kao-predmet-u-osnovnim-skolama/)

Prijevod: Harfa


NTC RADIONICE ZA DJECU - POTICANJE INTELEKTUALNOG RAZVOJA

28.09.2020.

Pročitaj više


I učenje utemeljeno na igri je učenje, a potiče znatiželju i angažiranost

10.07.2020.

Pročitaj više


Sir Ken Robinson navodi pet razloga zašto bi se nastava trebala odvijati na otvorenom

03.06.2020.

Pročitaj više


Uređenje prostora škole

01.04.2020.

Pročitaj više


Sva događanja

© 2020 Harfa d.o.o. Split